Srpska kraljevska akademija naučnik i umjetnika (SKANU) odnedavno je bogatija za još jednog člana, Draga Mirkovića, likovnog umjetnika koji živi i stvara u Bijeljini. Rođen je 1950. godine u Velimlju, u Banjanima kod Nikšića, a život ga je odavno ponio iz rodnog kraja u Bosnu i Hercegovinu (BiH), gdje je dio radnog vijeka proveo kao nastavnik likovne umjetnosti i istorije umjetnosti u Olovu i Tuzli. Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka likovni umjetnik, a sad akademik, počeo je sopstveni biznis-prerada kamena i izrada najzahtjevnijih umjetničkih djela u kamenu. U vihoru minulog rata iz Tuzle je sa porodicom morao da izbjegne, a svoje novo stanište pronašli su u Bijeljini, gdje je nastavio da stvara, ali i da se nesebično bavi humanitarnim radom. Sve ono što je do sada radio ovjenčano je sada prijemom u jednu od najprestižnijih organizacija. SKANU je inače osnovana novembra 1886. godine, a njena preteča, četrdesetak godina ranije, bilo je Društvo srpske slovesnosti čiji u pokretači bili Jovan Sterija Popović i Atanasije Nikolić. Od 1864. godine djeluje Srpsko učeno društvo čiji su članovi bili, pored brojnih drugih znamenitih ličnoti srpske kulture, nauke i umjetnosti, Đura Daničić, Uroš Predić, Stojan Novaković, te Paja Jovanović. U razgovoru za „Dan”, Mirković je naglasio da je u SKANU primljen na predlog prof. dr Mirka Kerkeza, predsjednika naučnog vijeća te organizacije, i akademika prof. dr Sokola Sokolovića.
– Počastvovan sam što sam primljen u SKANU kojoj su prije Drugog svjetskog rata pripadali sve sami biseri naše nauke, kulture, umjetnosti, počev od njenih predsjednika poput Josifa Pančića i Jovana Cvijića, do nobelovca Iva Andrića, Milana Rakića, Jovana Dučića, Laze Kostića, Ljube Nenadovića, te dr Aleksandra Belića i brojnih drugih. Već sam krenuo u konkretne poslove. Upravo sam se vratio iz Loznice, grada u kojem je rođen čuveni geograf Jovan Cvijić. Na mjestu gdje je bila njegova rodna kuća osmisliću i uraditi umjetničko obilježje povodom 150 godina od njegovog rođenja – kazao je Mirković.
Obnovljena SKANU, istakao je on, i danas ima iste ciljeve i zadatke kao i prije više od jednog vijeka, a to je očuvanje srpskog nacionalnog identiteta, njegov progres i afirmaciju, odnosno borba za sve ono što je našem narodu tokom dugih godina nepošteno oduzimano. Ta borba je, inače, duboko utkana u biće novog akademika, koji sve to nosi i njeguje još od svog rođenja u Banjanima.
– Kome treba „crtati” šta su, posebno danas, zadaci srpske elite, umjetnika i naučnika. Sigurno je to gubljenje vremena koje valja utrošiti u zaštitu naših vrijednosti, među kojima su one na Kosovu i Metohiji, na borbu za očuvanje i dalju afirmaciju našeg genijalnog pisma–ćirilice i svih drugih naših kulturnih blaga. Tu smo da ukažemo na djela naših akademika, članova SKANU, poput Nikole Tesle, Mihajla Pupina, Milutina Milankovića, ali i da na razne načine pomognemo stvaraocima i mladim i onim u punoj dobi stvaralaštva da uspiju u svojim poduhvatima, a ne da njihove izume i stvaralaštvo prisvajaju drugi, ili jede prašina – smatra Mirković.B.Brašnjo
Priznanja i donatorstvo
Mirković je za svoj rad do sada nagrađivan brojnim priznanjima, među kojima su povelja i zlatna medalja „Knez Ivo od Semberije”, zatim zlatna medalja Boračke organizacije Republike Srpske, kao najveće priznanje grada Bijeljine. Za doprinos u restauraciji crkve u Krupnju episkop šabački Lavrentije uručio mu je gramatu. Da je Banjanin istinski patriota i humanista svjedoči i to što je besplatno uradio 500 nadgrobnih spomenika za stradale srpske vojnike tokom minulog rata.
– Sve to je za mene velika čast i doživljam ta priznanja i nagrade kao priznanje za moje pretke i moj zavičaj u Banjanima – rekao je akademik Mirković.
Svojevremeno u Kini je formirao jednu vrstu umjetničke radionice za obradu kamena, gdje je radilo i po 200 ljudi. Njegova firma u Tuzli, koja je imala najsavremenije mašine za preradu kamena, potpuno je uništena u minulom ratu. U Bijeljini su bratski primljeni, nastavio je sa stvaralaštvom i dobročinstvom, pa centar tog grada danas krasi njegovo autorsko djelo, fontana u manastiru Sv. Vasilija Ostroškog. U tom gradu, naglasio je akademik Mirković, postao je bogatiji i za troje unučadi, koje su njemu i njegovoj supruzi Rosi podarili sin Miloš i snaha Jovana. Mališane, kazao je Mirković, vaspitavaju u duhu najbolje srpske tradicije, a njegov četvorogodišnji unuk Aleksandar već sada zna da unazad nabroji 13 koljena bratstva Mirković iz Banjana.
Za Srbe nema duhovnih međa
U Crnu Goru, kako je istakao, dolazi često, jer mu u Nikšiću živi majka i veći dio familije. Svoj rodni kraj nikada nije i neće zaboraviti, a uprkos daljini i granicama koje ga od njega razdvajaju, Srbe, ma gdje bili, niko duhovno ne može omeđiti.
– Pamtimo i gora vremena, mada su ova po mnogo čemu za naš rod jeziva. Uvijek sam se rukovodio našim tradicionlnim vrijednostima. U središtu mog stvaralaštva je briga o našim korijenima, očuvanje patrijahlne porodice koja je uz jaku vjeru najjači stub srpskog nacionalnog bića. Potrudio sam se da naši tragovi postojanja u Banjanima budu dostojno obilježeni – istakao je Mirković, koji je dvojici bratstvenika u rodnom mjestu, nosiocima Obilićeve medalje, postavio spomenike.